Rak prostate je zloćudni tumor koji nastaje u prostati, a vremenom se može putem krvi i limfe proširiti u druge organe i tkiva. Srećom, rak prostate uglavnom sporo raste u odnosu na mnoge druge vrste karcinoma. Skoro 90% svih karcinoma prostate ostaju klinički neprimetni. Ovako visoka učestalost klinički neprimetne ili slučajno otkrivene zloćudne bolesti je jedinstvena karakteristika raka prostate.
Simptomi:
Rak prostate se pojavljuje gotovo isključivo kod muškaraca starijih od 40 godina. Kod gotovo polovine muškaraca preko 70 godina mogu se ustanoviti barem mikroskopski tumori prostate. Muškarci kojima je neko u porodici oboleo od raka prostate, imaju značajno veći rizik od razvoja bolesti.
Tipični simptomi u poodmaklom stadiju uključuju:
- učestalo mokrenje, pogotovo noću;
- otežano mokrenje;
- nemogućnost održavanja normalnog mlaza (“stane, pa krene”);
- bol i pečenje prilikom mokrenja;
- krv u urinu.
Klasifikacija
Klasifikacija je prilično složena jer podrazumeva i podstadijume koji takođe značajno utiču na odluku o daljem tretmanu.
Pojednostavljena podela, dovoljna za razumevanje suštine bila bi sledeća:
- Intraprostatični stadijumse karakteriše razvojem tumora u samoj prostati.
- Stadijum lokalne invazijenastaje kada tumor probije kapsulu (omotač) prostate i počne da se širi na okolinu
- Stadijum generalizacijepodrazumeva nastanak udaljenih metastaza (pluca, jetra, bubrezi, kosti, mozak itd.
Ukoliko se ne otkrije u početnom, intraprostatičnom stadijumu rak prostate je u ogromnoj većini slučajeva smrtonosno oboljenje, bez obzire na dosadašnje pokušaje lečenja. Treba ipak znati da lečenje i u tom slučaju produžava život.
Ukoliko se karcinom prostate otkrije na vreme, tj u početnom stadijumu onda se, pacijent najčešće može izlečiti, praktično u potpunosti i nastaviti da vodi normalan život.
Za blagovremeno otkrivanje oboljenja prostate veoma su značajne redovne kontrole prostate.
Dijagnostikovanje karcinoma prostate
Dijagnoza se postavlja na osnovu urološkog pregleda, laboratorijskih analiza i drugih dijagnostičkih postupaka.
Urolog uzima detaljnu anamnezu (razgovor sa pacijentom o toku sadašnje bolesti kao i prethodnim oboljenjima itd. Pored ostalog urolog će uraditi i digitorektalni pregled (DRE) koji predstavlja pregled prostate prstom kroz analni otvor pacijenta. Takav pregled je jednostavan, kratkotrajan i bezbolan, ali i pored toga je od izuzetnog značaja. Dalje, radi se i ultrazvučni pregled urotrakta i prostate i po potrebi i druga snimanja i pregledi.Veliki značaj imaju i laboratorijske analize.
Pored ostalih analiza razmatra se i vrednost PSA (specifični antigen prostate) koji može da ukaže, sa priličnom tačnošću na postojanje ili odsustvo karcinoma prostate.
Ono što je važno za svakog muškarca je to da je tumačenje vrednosti PSA veoma složeno i da zavisi od mnogo faktora. Prema tome, običaj laika da upoređuju laboratorijske rezultate sa normalnim vrednostima koje laboratorija navodi i da tako izvode samostalne zaključke nikako nije dobar.
Ispravno tumačenje vrednosti PSA je veoma komplikovano i treba ga prepustiti urologu!
Lečenje
Za tumore koji su ograničeni na prostatu modaliteti lečenja su: praćenje, zračenje ili radikalna operacija.
- Praćenje podrazumeva redovne kontrole kod pacijenata sa tumorom veoma malog malignog potencijala, i veoma retko se praktikuje, po pravilu uz pristanak pacijenta.
- Radikalna operacija (prostatectomia radicalis) nudi kompletno uklanjanje prostate i njenog omotača sa tumorom, limfnih čvorova i semenih kesica, ali sa sobom nosi mali rizik od nemogućnosti kontrolisanja mokrenja, impotencije, suženja na mestu spoja bešike i mokraćne cevi i svih ostalih hirurških komplikacija (krvarenje, tromboembolija, infekcija, i dr.).
- Radikalna zračna terapija nudi sličan procenat preživljavanja i efikasnosti u lečenju kao i operacija, uz očuvanje potencije i kontrole mokrenja, ali i moguće stavranje tzv. postiradijacionog zapaljenja sluznice debelog creva i bešike koje mogu da rezultuju upornim nagonima na mokrenje, pojavi krvi u urinu, peckanja pri mokrenju, smanjenju kapaciteta mokraćne bešike, prolivima i krvi u stolici.
U slučaju metastatske, proširene bolesti,ili zbog nemogućnosti postizanja radikalnosti tokom operacije, kao i nakon porasta vrednosti PSA nakon operacije ili zračenja potrebno je sprovesti blokadu lučenja i/ili dejstva testosterona, što se postiže ili uklanjanjem oba testisa (kastracijom, orhiektomijom), ili lekovima (perifernih antiandrogena).